Monthly Archives: January 2012

Plan za novi sumrak!

Plan za novi sumrak!
Plan za novi sumrak!

Smanjit će nam PDV na ulja, masti, dječju hranu i vodu, sve ono o čemu nam život najmanje ovisi. Tako da ćemo umjesto voća, povrća i mesa moći jesti one uprške koje je moj deda jeo kad se vratio iz logora. Ili možda kad je otišao u mirovinu? Nisam sigurna, no ionako ti, osim ako nisi Šeks, dođe na isto.

Otopiš malo masti, nadrobiš kruh, dodaš malo soli i sve fino promiješaš da se arome dobro sljube. Na tome možeš živjeti čitav dan jer je riječ o energetskoj bombi. Ni struja ti ne treba jer te napoj dobro grije.

S obzirom na to da je moj deda umro u 83. godini, nije mi jasno kako su, otkad smo se tako prestali hraniti, kardiovaskularne bolesti postale ubojica broj jedan i tolike pare otišle na nacionalne projekte koji nam čuvaju srce. Jeste da je zadnjih petnaest godina bio prikovan za krevet i što je otežano disao, ali je bio živ i nitko ne može reći da je bio gladan.

Marš bezubih >>

Istina je Kerumov poučak

Istina je Kerumov poučak
Istina je Kerumov poučak

Tko kupi – gradi! – poentirao je Kerum svoje DA na referendumu. Nitko bolje od njega nije mogao točnije sažeti što za nas građane, a što za moćnike poput njega, znači ulazak u EU. Tko ima novaca radi što hoće, tko nema bespogovorno služi. On je makar bio iskren i ne maže nam oči lažima da će strane investicije za građane značiti bolji život. Značit će samo za njega i domaće tajkune.

Teško da postoji kužnija kombinacija od sprege domaćih poduzetnika i stranih multinacionalnih kompanija. To je orgija pohlepe koja gazi sve pred sobom, umatajući smrt građanskih sloboda i robovske nadnice u riječi kao što su “napredak” i “nova radna mjesta”. Ono što ćemo dobiti su proždrljivi skakavci za koje znamo da su ljudi samo po finim odijelima.
San o boljem životu >>

Bolje grob, nego MMF

Bolje grob, nego MMF
Bolje grob, nego MMF

Još nam jedan dan ostaje za odluku za ili protiv EU. Sat otkucava, tik-tak, tik-tak… samo što nije grunulo. Makar nam je tako predstavljeno referendumsko pitanje – ili život ili smrt. Naprosto ne znam kako smo do neki dan normalno disali, išli na posao, tračali, kuhali ručak i hranili živine. Što god napravili čeka nas Doomsday, jedino je oko čega se slažu oba tabora.

Dilema se sada već svela na osjećaj krivnje: hoću li svojim glasom spriječiti da mi otac ne dobije penziju ili ću se pomiriti s tim da mi korumpirani starosjedioci bez kontrole uništavaju sve što volim?

Oni koji žele u EU nadaju se najboljem bjelosvjetskom obrazovanju za svoju djecu, valjda da bi ih se što prije riješili, a oni koji pak ne žele se s pravom pitaju hoće li kao i ovi Evropljani što stalno štrajkaju na ulicama raditi tri posla za tri kune da bi lakše crknuli u dugovima.

Ucijenjeni smo glavom kako god okrenuli.

Discipliniranje kamatama >>

Evropljani će nam ševiti žene i krasti muževe

Evropljani će nam ševiti žene i krasti muževe
Evropljani će nam ševiti žene i krasti muževe

Danima si ne mogu izbiti iz glave ono što je mlada i lijepa aktivistica Kristina Ćurković rekla dok je skidala zastavu EU sa zgrade Banovine:

Nema nam suvereniteta u Europskoj uniji, koja je financirala paradu pedera u Splitu.

Kakve veze imaju pederi s ulaskom u EU?! I čime su se svi svjetski pederi zamjerili Kristini? Ona vjerojatno smatra da je strašno hrabro skinuti zastavu EU, ali ja mislim da je od toga puno hrabrije zažvaliti se na splitskoj rivi ako si peder. A ako si lezbijka? E, to već može.

Pretpostavljam da je cura vjerojatno bila u Berlinu i zgrozila se što im je gradonačelnik peder ili se u Madridu krstila što zagrljene gay parove na ulici nitko ne kamenuje. Doduše, ima država u kojima ih i vješaju, ali one nisu u EU.

Fobija od stranaca >>

Nema plaće, ima zatvor

Nema plaće, ima zatvor
Nema plaće, ima zatvor

Konačno je došao i taj dan! Meni kao da je rođendan! U srijedu, 11. siječnja 2012., podignuta je prva optužnica za neisplatu plaća! Ovo je skoro pa u rangu svjetskog čuda, presedan, povijesni dan za hrvatski svijet rada!

Nadam se samo da nam sada ne slijedi smak svijeta, uostalom ipak je 2012…

Vedran Vilović, direktor Jadrankamena, odgovarat će pred sudom jer 288 radnika nije dobilo plaću za studeni prošle godine. Optužba za neplaćeni danak u krvi koji ti ljudi svakodnevno ostavljaju u bračkim kamenolomima, strašno je naljutila direktora jer je baš on, posve nepravedno i neuravnoteženo, prva žrtva novog zakona kojim je dug prema nama šljakerima postao kazneno djelo pod prijetnjom tri godine zatvora.
Štitnik za biznismene >>

Žene koje otrov prodaju kao lijek

Žene koje otrov prodaju kao lijek
Žene koje otrov prodaju kao lijek

Kada muškarci žene krste epitetima da su grintave glupače, iskompleksirane kokoši, frustrirane babe i nedojebane kurve, tada znate da se Zemlja još uvijek okreće oko Sunca, ali kada to žene počnu raditi ženama, e onda se već treba zamisliti.

Možemo mi žene pričati o ravnopravnosti spolova koliko hoćemo, no tom se idealu, ako uopće, očito jako sporo primičemo sabotirajući se u vlastitim redovima. Žene, naime, mogu biti primitivni seksisti jednako kao i muškarci.

Liječenje seksualnih problema >>

Nikad više na doček u Fužinama

Nikad više na doček u Fužinama
Nikad više na doček u Fužinama

Ako je suditi po tome da će nam godina biti onakva kako u nju uđemo, e onda će moja biti duga, naporna i uzaludna. Tako je to kad se odlučiš na doček Nove godine u podne u Fužinama. Ne znam gdje je mom suprugu bio mozak da to predloži, niti meni da tu ideju prihvatim.

Jedino što me tješi je da mozga nije imalo ni pola Rijeke ni dobar dio Hrvatske. More ljudi s djecom, kolicima, bebipapama i psima ni krivima ni dužnima uputilo se na tu, pokazat će se, trudbeničku obiteljsku ekspediciju da bi Novu godinu dočekalo na cesti, u kilometarskom pješačenju – promrzlo, gladno, žedno i upišano. I daleko od Fužina.
Igmanski marš bez amputacija >>