Kad hakeri napadaju HDZ!

Kad hakeri napadaju HDZ!

Skupine hakera Anonymous i TeslaSecurity spremaju se na herojski čin. U anonimnosti svoga doma napast će svom svojom informatičkom silom web stranice HDZ-a! Svim svojim znanjem udarit će po internetskom pamfletu zlotvora na umoru. Razorit će im zadnje neprijateljsko uporište toliko besprizorno i nebitno da im treba onemogućiti i tih pet posjetitelja godišnje. To mora da će biti zahtjevna operacija.

klaun

Život u baraci HDZ (netzanette/flickr)

Jer oni su “glas naroda”, oni su “svjetlo u mraku”, oni se “usuđuju slobodno misliti”, jer oni su sami sebi spjevali epopeju. Hakeri su uzviknuli heureka i valjda posljednji u ovoj državi shvatili da imamo, zamislite, truli sustav! Nakon nekoliko godina u hibernacijskoj komori, probudili su se u postapokaliptičnom vremenu praha i pepela. i uzviknuli “I bi svjetlo!” Naši oslobodioci odlučili su udariti po političkom kljusetu i baciti krumpir na taj već raspadnuti stup srama. Šutiranje odrubljene hadezevske glave, nema sumnje, herojski je čin.

Učinit će to u subotu. U nedjelju ništa. Valjda jer je je baš ova subota numerološki najbolji dan za rat. Numerološki niti jedna subota ranije, recimo dok su premijer Sanader i njegovi poltroni žarili i palili gala večerama, nije bila tako dobra.

Hakeri kreću u beskompromisni rat.

Jedini je problem, eto, što je borba… već gotova.

Ovi hrabri domaći mislioci sada su se krenuli sprdati sa strankom kojoj su samo tardusi ostali na listi, strankom koja je po izbornim anketama jedva skupila 18 posto glasova, strankom čiji je poglavar iza rešetaka a njegova šačica preživjelih bojnika bježi pred udarcima sporovozećeg DORH-a.

Gdje su naši hrabro anonimni hakeri bili dok je Tuđman bio na vrhuncu moći, gdje su bili dok su strani programeri gradili sigurnosne zaštite naših u bescjenje rasprodanih banaka, gdje su bili dok su hadezeovi lobisti, prijatelji po janjetini i satovima, među sobom dijelili državno blago, tvornice i hotele? Gdje su bili dok su lokalni moćnici radna mjesta namještali svojim rođacima po članskoj knjižici? Gdje su bili dok su onima koji su se javno usudili progovarati o kriminalu uništavani životi, karijere i zdravlje? Gdje su bili dok su banke bez ikakvog opravdanja podizale kamate svima koji su željeli imati krov nad glavom? Gdje su sada kada se na pregled srca ili glave čeka i do godinu dana?

Nigdje. Dečki i cure, zašto ste spavali do sad? Jedino čime to mogu objasniti je ona bolest. Ona narkolepsija, kada se probudiš iz nenadanog sna i uhvatiš se zadnju misao koje se sjećaš prije pada u zaborav. Ovaj put ipak znaju da će ih narkolepsija ponovno savladati u nedjelju.

Hakiranje i trubljenje pred središnjicom HDZ-a jednako je ispiranju već klistiranog šupka. Jer nema opasnosti, nema progona, nema odmazde i nema smisla. Zato možemo biti sigurni da nikada neće hakirati stranice Kukuriku koalicije kada budu na vrhuncu moći.

Da, uistinu je nešto trulo u ovoj državi. I da, truo je čitav ovaj svijet. Ali onih koji se “usuđuju misliti” bilo je i prije naših hakera i kod nas i vani. Ljudi koji su se imenom i prezimenom borili protiv moćnika u naponu snage, koji dobivali otkaze, prosvjedovali, zviždali i riskirali svoje živote. Ima ih i sad više nego ikad i bude me sram što nemam njihovu hrabrost, što mi je vlastiti komfor draži od istine.

Anonymousi inače rade divljenja vrijedne opačine, napadaju stranice njujorške burze na Wall Streetu, pedofilske stranice, povezani su s Wikileaksom, napadali su stranice diktatorskih vlada i tako podupirali masovne prosvjede. Nedavno su odustali od najavljenog rata s narko kartelima jer su im kriminalci zaprijetili da će za svakog člana kartela ili osoba povezanih s njima čije ime Anonymousi otkriju u javnosti ubiti deset civila. Ti isti meksički karteli mučili su i odrubili glavu moderatoru jedne društvene mreže i ubili još nekoliko blogera. Vjerojatno su im i tragove DNK očistili s četkica za zube kako ih u budućnosti ne bi mogli klonirati.

Svi ti ljudi herojski su čin skupo platili. Ja tu hrabrost nemam, a čini se da je nemaju ni naši hakeri. Neprijatelju treba zadati udarac onda kada je na korak od pada, a ne kada je već pao jer se onda to naziva barbarskim a ne herojskim činom. I izaziva samilost.

I ja bih da te političke karikature ne dobiju više jedan jedini glas. Ma najradije bih da za njih nikad više ne čujem. Anonimnim dečkima i curama namjera je na mjestu. Genijalni su, neposlušni, sposobni i teško im pada živjeti u crnoj rupi koju rijetko tko više može zvati “lijepa naša”. Ipak, mogli su i mnogo bolje i mnogo ranije. Uložili su trud u ovu akciju, snimili spot i u subotu će pokazati svo svoje znanje i vještinu. Ali ne bi li bilo bolje da su svoju energiju uložili u nešto što će uistinu donijeti promjenu koja bi mojim roditeljima, radnicima, umirovljenicima i brodograditeljima vratila osmijeh na lice? I makar komadić oduzetog dostojanstva.

UPDATE: Evo kako se to radi. Nema nevinih!