Korzo izbornih laži

Korzo izbornih laži

– Jesu okitili Korzo? – pitala sam jučer, valjda već po milijunti put, svoga supruga.
– Nisu – kaže.
– Zašto, zašto nisu okitili Korzo? Pa kad će?!
– Valjda čekaju da prođu ovi izbori…
Totalno bezveze. Meni što se još jednom nemam razloga spustiti do grada, a njemu jer mu je sve to skupa oko tih blagdana ionako smiješna i nezanimljiva laž.

bozicna-dekoracija

Korzo iz snova (Definitive HDR/flickr)

Meni je ta laž draža od izbora. Ljepša od izbora. Miris kuhanog vina i slatkih kolačića. Žmirkava svjetla od kojih se čini da smo u gradu među zvijezdama. Drvene kućice pune smijeha i šarenih poklončića. U zraku lebdi neko tajno iščekivanje poput leptirića dvoje zaljubljenih pred sastanak. Zeleni, crveni, plavi, zlatni, srebrni celofan.. umataju se darovi, mala iznenađenja za ljude koje volimo. I ljudi, svugdje more užurbanih prolaznika, opuštenijih nego ikad… Pulsirajući život.

Ili je to, pak, sve samo sjećanje na neku izgubljenu sliku blagostanja? Hologramska slika koju dijete rekonstruira pred kraj svake godine i vrti je na repeatu?

Sjetila sam se Cyphera iz Matrixa, umornog od tog rata, od tog broda, hladnoće i stalne borbe, od tog napoja koji mora jesti svaki jebeni dan… Sve što hoće je vratiti se u matricu i zaboraviti.

Cypher: You know, I know this steak doesn’t exist. I know that when I put it in my mouth, the Matrix is telling my brain that it is juicy and delicious. After nine years, you know what I realize?
[Takes a bite of steak]
Cypher: Ignorance is bliss.

Hoću da okite to Korzo, hoću tih mjesec dana iluzije.

Nema veze što smo cijelu obitelj upozorili da nam ove godine ne kupuju poklone jer ih od nas neće dobiti i jer nemamo za kupnju ni tih malih pažnji, nabildanu trpezu i slavlje koje se otplaćuje sljedećih šest mjeseci. Nema veze što mi je sudska blokada na računu zbog ovrhe, nema veze što mi je rata stambenog kredita skoro dupla, nema veze što nemam za ultrazvuk dojke. Nema veze što ću ferreta morati eutanazirati jer nemam za neizvjesnu operaciju i putovanja u Zagreb. Nema veze što me svakodnevno ubijaju vijest za viješću o krvi, nepravdi, lopovima, tiranima i MMF-u. Nema veze što gledam u pod kad iznosim smeće u strahu da ću vidjeti još jednog starčića koji prekapa po baji. Horor na repeatu

I sad umjesto tih raznobojnih lampica na Korzu moram gledati plakate besprizornih odjelaša gladnih moći koji nas sa sjajem u očima filaju frazama o radničkim pravima, oporavku gospodarstva i životu za svih a ne samo za njih. Morala bih valjda biti uzbuđena što su drvenim kućicama s vinom mjesta oduzeli šatori političkih kuhinja njihovih poltrona koji dilaju neukusne recepte o boljoj svakodnevici. Svake četiri godine me upozoravaju da sam dužna odlučiti o vlasti umjesto da preispitujem samu prirodu vlasti.

People never lie so much as after a hunt, during a war, or before an election. – Otto von Bismarck

Mi smo planet očajnih Cyphera željnih laži. Jer je laž postala trivijalna, svakodnevna, normalna. Nije bitno što je kolač pokvaren, mi samo želimo malo više tog kolača. “We are the 99% but we want to be the 50%.” Ako nam ne date taj komadić, mi ćemo se pobuniti, a mašina za mljevenje nek’ ostane ista.

Nek’ crknu svi ti polarni medvjedi, neka kitovima u znanstvene svrhe nastave rezati kite, neka rade besplatno za nadu da će ih ako se dokažu zaposliti, neka jedu trulo povrće u sedamdesetoj, neka drugima smanje plaće, neka cijene hrane nastave rasti, neka plaćaju privatnim klinikama jer u bolnicama nema mjesta, neka rastu tornjevi smeća oko tuđih kuća, neka šljakaju 16 sati dnevno, neka mlate te svoje žene. Neka sve to ako će meni biti bolje.

Još samo 12 dana i doći će Čistoća, pomesti letke, oljuštiti plakate i sve će se vratiti u normalu. Odjelaši potpuno nepovezani sa životom nastavit će interna prepucavanja na repeatu, a nama će zbog njih ostati samo dva tjedna okićenog Korza. I onda će ponovno doći Čistoća.

Laž je ono u što nas uvjeravaju da je jedino mijena vječna. Promjena ne postoji, vječan je jedino repeat. Jer majmun i dalje rukom pokušava izvući bananu, umjesto da kamenom razbije ćup.

Ako već moram birati laž, odabirem onu svjetlucavu, mirisnu, živu…

2 Responses »

Leave a Reply