Legaliziranje banditizma

Legaliziranje banditizma

Ovo zbilja nije normalna zemlja. Bez svojih stanova ostat će 18 obitelji jer su prava banaka iznad svega živog i mrtvog! U Rijeci je niknula zgrada čiji su investitori kupcima iza leđa stavili pod hipoteku već prodane stanove i naravno, po uigranom poduzetničkom scenariju, kredit za dovršetak gradnje nisu mogli platiti. Iako stanari nemaju baš ništa s tim, oni sad moraju ili po drugi put platiti svoje domove ili će ih banka staviti na bubanj. Tako ih je banka nagradila što su, za razliku od investitora, uredno plaćali svoje rate.

Ono što je važnije od banditizma ovih riječkih poduzetnika iz tvrtke Tinj Cro Plus, banditizam je Erste banke koja je pak znala da su ti stanovi već prodani. No, to je nije spriječilo nekretninu prvo prihvatiti kao hipoteku, a sada i pokrenuti ovršni postupak. Zar se to može? Po kojem jebenom zakonu?! – urlala sam dok sam to čitala. Ludilo.

kockari

Legalizirano kockanje našim glavama (Images_of_Money/flickr)

Dvostruko preveslani, kao da se ne radi o živim bićima koja misle, dišu, jedu i postoje, vlasnici stanova pretvoreni su u nekakvu sporadičnu čovjekoliku formu koja je toliko nevažna da je o kockarskim manevrima na relaciji banka-investitor nitko nije smatrao potrebnim izvijestiti. Barem do trenutka dok im giljotina nije dotakla vrat. Protokola radi.

Sada ti zaprepašteni pijuni stoje žalosno pred objektivom novinarske kamere kao još jedan tipični “hrvatski slučaj” ne vjerujući da naši zakoni tako nešto mogu dopustiti. Istovremeno im vlasnici tvrtke, otac i sin Ante i Marijan Vrkić, poručuju: “Ako će vam biti lakše, i nama je sva imovina blokirana.” Vjerujem da je dio vlasnika na to pomislio: “Meni će biti lakše ako ti crkneš!” To im je jedino i preostalo. Naime, većina ih se ionako teško razboljela od stresa i užasa. Poigrali su se njihovim životima kao što se mačka igra crknutim mišem sve dok od njega ne ostane samo mesna kaša.

Kineska pravda

Možda, jednom, u nekoj paralelnoj budućnosti, ova dvojica kockara i završe iza rešetaka, ali bankari koji su sve to amenovali sigurno neće. Niti će ih prisiliti mijenjati pravila bankarskog poslovanja u kojima bi tvoja i moja glava trebala biti zaštićena od ovakvih prljavih igara. To se, naime, zovu “rizični krediti”. Ništa osobno.

U Kini su recimo takve gadarije itekako “nešto osobno”. Špekulantima padaju glave s ramena. Žena koja je prevarila investitore za milijune funti kockajući se njihovim novcem na tržištu zlata ovih je dana osuđena na smrt. I nije jedina.

Kineska pravda možda i nije civilizirano rješenje, ali je u Hrvatskoj sasvim civilizirano da se našim životima bez ikakvih zapreka može loptati baš svatko tko ima više love od nas.

Iz šupljeg u prazno

Erste banku također nije puno brinulo i što milijunske pozajmice daje čovjeku sumnjivih poslovnih manevara. Naime, protiv direktora Tinj Croa Marijana Vrkića, istog ovog što se igrao sudbinama ljudi na Gornjem Zametu, lani je podignuta optužnica jer je dvaput prodao isti stan u drugom riječkom kvartu Banderovu, tako da će mu se uskoro suditi za prijevaru u gospodarskom poslovanju i krivotvorenje izvatka iz zemljišne knjige.

Možda on jeste nevin dok mu se ne dokaže krivnja, ali posljedice ovih “poslova” nisu nimalo nevine – 18 obitelji pred ovrhom i još dvije koje se s njim tužakaju za odštetu. S obzirom na blokadu imovine i činjenicu da je banka prva na redu kljucanja, ti ljudi će svoje pare vidjeti – nikada.

I njegov otac Ante Vrkić nije nepoznat riječkoj javnosti. Njegova je firma bila dužna Odjelu gradske uprave 150.000  kuna za najam zemljišta pa je bio pokrenut i ovršni postupak. Unatoč tome, on je u tom istom Odjelu izazvao incident bijesan zbog sporosti gradske administracije tvrdeći da već dvije i pol godine čeka papire da započne s gradnjom dvaju objekata na Banderovu s osam stanova za koje već ima i kupce.

Krediti za gubitaše

Ispada da otac i sin, kao i ostali velikani hrvatskog poduzetništva, tako već duže vremena prelijevaju iz šupljeg u prazno, ali im banke kao “uspješnim” građevinskim investitorima svejedno izlaze ususret s kreditima.

Uobičajena je to bankarska praksa pogleda li serijsko umiranje svih većih poslovnih subjekata u Hrvatskoj. I njihovi vlasnici su unatoč vječnom poslovanju u minusu bez problema dobivali i nizali milijunske kredite koje očigledno nisu ulagali u proizvodnju. Isto tako, ti “uspješni” čelnici gubitaških firmi pod teretom golemih dugova najnormalnije podižu nove kredite za kupnju drugih firmi.

Pretpostavljam da ih bankari odmah trpaju u ladicu “rizičnih kredita” jer znaju da ih ima tko vratiti. A to su radnici tih firmi u uzaludnom čekanju svojih doprinosa i plaća i mi, zaduženi građani. Naime, nama banke samo podignu kamate na potrošačke, automobilske i stambene kredite i tako se tuđi “rizični krediti” godinama otplaćuju. Nema nikakvih zakonskih zapreka.

Kada iz nas isišu i zadnju kunu, što neće dugo čekati, mi ćemo propasti i ostati bez svega, no ne i banke. Njih će lijepo dokapitalizirati.

Leave a Reply