Milosrđe na profitabilan način

Milosrđe na profitabilan način

Ne kažu zalud da se lova na lovu lijepi. Crkva je jučer dala Agrokoru 250.000 kuna za pomoć otpuštenim radnicima propale sisačke Željezare. Todorić je tome dodao još 26 tisuća kuna, a 920 radnika je dobilo bonove od 300 kuna za Konzum. Iz ove na prvi pogled akcije velikog hrvatskog srca naravno nije si mogao dopustiti da bude isključen prvi čovjek “grada slučaja”, sisački gradonačelnik Dinko Pintarić, pa je on, pak, sisačkom biskupu Vladi Košiću taj dan uručio ček od 50.000 kuna za potrebe Caritasa.

Da nije riječ o humanitarcima na djelu, ovaj bi cirkus dobrano smrdio na najobičnije pranje novca, jer koliko kužim humanitarne akcije, one bi trebale biti neprofitne. To ovdje nije slučaj.

konzum

Od srca Konzumu ( Goran Zec/flickr)

Ivica Todorić, naime, na svemu je još uspio i zaraditi. Kako? E pa tako što Konzum i dalje ima najviše trgovačke marže u Hrvatskoj, nekih 20%. Todorić je tako svojom »donacijom« oprostio radnicima polovicu marže, ali je svejedno još toliko zaradio. Majstor, nema što.

Todorić je jasan, ali nije jasno zašto je Bozanić dao novce Agrokoru, a ne direktno radnicima, drugo zašto je živa lova uopće pretvorena u bonove i treće zašto je lokalna samouprava odmah nadoknadila Crkvi dio troškova?

Pintarić je vjerujem požurio okajati grijeh neznanja o dugogodišnjem lopovluku u Željezari i kemijskoj industriji Herbos zbog čega je na burzi završilo više od tisuću građana, a njihove gladne obitelji na listi potencijalnih korisnika pučke kuhinje. Pritom je to učinio u pravo vrijeme kada gradski i županijski odjeli moraju kako god znaju i umiju potrošiti svoje novce jer pokaže li se da su godinu završili s viškom, za sljedeću će dobiti manje sredstava.

A Crkva k’o Crkva, uvijek u društvu moćnika. Biskupi, nadbiskupi i monsinjori oduvijek su gravitirali dvorskim palačama i zlatnom bešteku njihovih vladara pa se i danas sasvim prirodno griju pod skutima profita. Kakav je dogovor između Bozanića i Todorića, uistinu me nije briga, ali me je briga što se poslovni dogovor pakira u milosrđe.

Milosrđe bi bilo da su radnici dobili te novce na ruke jer tih 300 kuna vrijedi manje u našoj nego u tuđoj državi. Milosrđe bi bilo da su imali makar pravo odlučiti hoće li s tim novcima platiti struju, kupiti djetetu kaput ili ih potrošiti u od Konzuma duplo jeftinijim trgovačkim lancima preko granice. Ovako su te očajne ljude i dodatno ponizili sakupljajući jeftine marketinške bodove na njihovom jadu.

U ime oca Todorića, sina Bozanića i duha Pintarića, amen.

2 Responses »

Leave a Reply