Nema plaće, ima zatvor

Nema plaće, ima zatvor

Konačno je došao i taj dan! Meni kao da je rođendan! U srijedu, 11. siječnja 2012., podignuta je prva optužnica za neisplatu plaća! Ovo je skoro pa u rangu svjetskog čuda, presedan, povijesni dan za hrvatski svijet rada!

Nadam se samo da nam sada ne slijedi smak svijeta, uostalom ipak je 2012…

Vedran Vilović, direktor Jadrankamena, odgovarat će pred sudom jer 288 radnika nije dobilo plaću za studeni prošle godine. Optužba za neplaćeni danak u krvi koji ti ljudi svakodnevno ostavljaju u bračkim kamenolomima, strašno je naljutila direktora jer je baš on, posve nepravedno i neuravnoteženo, prva žrtva novog zakona kojim je dug prema nama šljakerima postao kazneno djelo pod prijetnjom tri godine zatvora.

kamenolom

Besplatno kopam pet tona kamenja mjesečno! (vesnamarkoska/flickr)

Zašto je baš on u medijima proglašen kriminalcem godine pored vojske direktora i direktorica koji su to isto činili i odmaglili punih džepova? Zašto baš on, a ne i njegov šef Bruno Orešar koji pored Jadrankamena pošteno zarađene pare duguje i radnicima Uzora, Hotela Novi i Montera, s pravom bi se trebao pitati Vilović?

Za razliku od mudrih čelnika drugih propalih firmi čiji radnici, pod normalno, nisu mjesecima dobili ni kune, on je napravio jednu jedinu grešku – Jadrankamen je ipak imao nešto para na računu. Da je i to bilo posrkano, ne bi ga ošinuli kaznenom prijavom jer je takav zakon.

Stvarno totalni bad luck za jadnog direktora.

Vilović mora da je zavapio: “O, ti nepravedni Bože! O, ti nerazumni svijete! Doći će mi stečaj, a još ni strojeve nisam stigao prodati!” Kaže da su za njegovu nesreću krivi radnici jer su štrajkom omeli priljev novca, a trebalo je platiti struju, gorivo, vjerojatno i mega face u nadzornom odboru i tko zna koga i što sve ne.

Da su imali više strpljenja, da su još samo par mjeseci, pardon, još koju godinu besplatno kopali po pet tona grota, dobili bi tu prokletu plaću za studeni. Pa makar se on, direktor Vilović, ogriješio o kolektivni ugovor i dao im plaću u dva dijela, pa makar i samo nju sa šest mjeseci zakašnjenja. Dakako, bez kamata.

Ali radnici ne razumiju ni njega, ni ekonomiju, ne razumiju kompleksne tegobe poslovanja, ne razumiju zašto su baš oni zadnja rupa na njegovoj svirali. Ni država ga ne razumije, ali očito dobro razumije Tuđmanovog sparing partnera.

Možda se stvarno rodio miš, možda će proći samo s uvjetnom, možda će njegova trudba otići i u zastaru, ali konačno, konačno je neisplata plaća proglašena društveno neprihvatljivom rabotom, kriminalnim djelom u rangu razbojništva, teške krađe i prijetnje.

Možemo li se uistinu ponadati da će ova optužnica prekinuti nepisani dio bontona nemalog dijela našeg poslovnog svijeta?

Definitivno ne. Tko bi uopće htio biti direktor ili direktorica samo da bi služio kao štitnik pohlepnim biznismenima i umjesto njih pušio zatvor?

No, i to je početak.

Makar će ubuduće neki sociopatski mudonja u fotelji dobro razmisliti prije nego što nas radnike s osmijehom pokrade.

Leave a Reply