Radnici, sami ste si krivi!

Radnici, sami ste si krivi!

Otkad su vlasti poslale policiju na radnike Jadrankamena čekam što će se dogoditi. A dogodilo se – ništa.

Niti je to bio okidač širih društvenih nemira kao što su to očekivali novinari i analitičari, niti su radnici dobili svoje pare, niti su uspjeli pritisnuti splitske tužitelje na revniji rad.

Istina, vlasti ipak jesu nešto poduzele, sindikalnog čelnika Tončija Drpića nazvale su luđakom koji pati od halucinacija. Tako on halucinira da mu se mjesecima ne plaća rad a doprinosi godinama, da nema za hranu i režije, da je dug prema državi preko 30 milijuna kuna i da se iz tvrtke sustavno isisavao novac. Uglavnom halucinira o svemu onome što inače ne zamara niti jednog pacijenta psihijatrijskih ustanova. Drpić je prema tome medicinski fenomen, on halucinira o dokumentiranoj realnosti, što znanost još nije vidjela.

kalkulacije

Literatura za financijske vještake ( Guerrilla Futures | Jason Tester/flickr)

S obzirom da čovjek mjesecima živi od zraka, ne bi me čudilo da uistinu i poremeti. Od zraka žive i njegove kolege. Njih 288. A upravo je toliko specijalaca država poslala na njih. Jedan na jedan. Na jednog radnika, jedan policajac. Čini se fer borba, ali nije. Glad, naime, dobrano oslabi čovjeka i, da su htjeli, policajci su radnike mogli razbacati kao lego kocke.

Možda na radnike Montera drugom prilikom pošalju manje ljudi s obzirom da oni nisu jeli duže od radnika Jadrankamena, nekih deset mjeseci. Čudi me da se to nije već dogodilo, jer su oni eto neki dan pod njihovim prozorima pozivali splitske tužitelje na stečajnu akciju.

A kad radnici krenu moliti za stečaj tada ti je jasno da je zbilja sve otišlo u klinac. Policija nije došla pa pretpostavljam da je šef policije Ranko Ostojić čekao sudsku odluku, kao što ju je dočekao za radnike Jadrankamena.

Naime, legalnost svake represivne akcije pažljivo se kalkulira budući da Kukuriku jako pazi na imidž. Prosvjedovanje ispred državnih institucija, koje pak na istu tu legalnost evidentno ne paze kad je u pitanju radno pravo, nije dobro za imidž. Ispadneš, naime, luđak kao Tonči Drpić.

Transparentima do otkaza

Vlada nam je uz besplatnu lekciju iz odnosa s javnošću, dala i lekciju iz pravovremene akcije. Radnicima je poručila: “Gdje ste prije bili? Što se ranije niste pobunili? Mi smo još 2000. godine podnijeli prvu kaznenu prijavu!” Bruno Orešar za to nije znao, ali je radnicima poručio da je firma propala jer su štrajkali i jer su preskupi. Kako preskupi ako ih ne plaća?

Ne znaš bi li se smijao ili plakao. Ne znaš je li gore što su radnicima, isto kao i žrtvama silovanja, poručili da su si sami krivi ili što tužitelji i policija već 12 godina ne znaju zbrojiti dva i dva! Kažu da je to zato jer su financijska vještačenja komplicirana. Ja ne znam kod kojih su to oni vještaka bili, ali ti mora da su ih gadno zavaljali.

Sad kažu da su prije mjesec-dva podnijeli još jednu prijavu. Netko je iz Jadrankamena isisao još sitnih 14 milijuna kuna, tako da ćemo najranije 2024. godine saznati što su vještaci otkrili.

Tada vjerojatno to neće biti ni važno, jer neće biti ni radnika, ni bračkog kamena, ni Kukuriku. Kao što ćemo umjesto brodova u brodogradilištima graditi vjetrenjače, tako ćemo u bračkim kamenolomima možda saditi kupus.

Pravovremena akcija koju je radnicima spočitnuo Čačić sprdajući se s njihovim očajem, nije mnogo pomogla, recimo, radnicima Herbosa u Sisku. Sjećate se njih? Oni su pak od 2004. još pisali i bogu i vragu i DORH-u i Državnom inspektoratu i Ministarstvu financija upozoravajući na nezakonitosti. Nitko prstom nije maknuo. Njih 154 lijepo je na kraju dobilo otkaze kada je firma s dugom od 160 milijuna kuna nakon sedam godina otišla u stečaj. Od toga je nekih 40 milijuna kuna bio dug prema državi, s tim što su radnici godinu dana bili bez plaća.

Džabe im svi prosvjedi i transparenti.

Idi i ne griješi više

Kako je to bilo moguće bez da itko od državnih institucija reagira, objasnio je nedavno bivši šef Porezne uprave Ivica Mladineo, isti onaj koji je u sudskom postupku zbog Konstruktora u kojem se također godinama nisu plaćali doprinosi i kojem je očito bilo normalno da Buno Orešar radnicima sedam godina ne plaća mirovinsko i zdravstveno.

Otvoreno je čovjek za Index rekao da je postojao popis povlaštenih tvrtki koje to nisu morale. Politička odluka je jedno, a zakon drugo, bolje tuđa glava nego moja, mislili su tada poreznici. Glava im je i danas zaštićena jer niti oni, a niti njihov šef Mladineo, ne odgovaraju za gospodarsku abominaciju od 42 milijarde koliko tvrtke duguju državi, čudovišta koje su oni propustili vidjeti i naplatiti.

Sigurno poreznici neće odgovarati ni za to što je Dalmacijavino nabilo nevjerojatnih milijardu i 37 milijuna kuna duga, kao da su u najmanju ruku gradili nuklearne reaktore a ne proizvodili vino! Pola od toga duguju državi. Financijski vještaci će radnje koje su do toga dovele vjerojatno izračunavati do 2354. godine.

E sad, tko kaže da država koja je vlasnik Dalmacijavina ne može dugovati samoj sebi? Samo luđak. No, luđakom su ipak prozvali Drpića. Druge sindikaliste nisu, jer nije bilo potrebe. Oni civilizirano dijele žute kartone i ne pokušavaju preuzimati tvrtke.

No, da su ovi poreznici i povlašteni dužnici i završili na sudu, ionako bi dobili uvjetne. Svi koji pokradu najmanje milijun tako prolaze. Država im poput Isusa kaže “Idi i ne griješi više!” I to je to.

Nama kad smo u dugu sjedne sudska ovrha, uzmu nam stan, auto, život. Tko te uopće išta pita. Boli njih ona stvar za naše razloge. Tako ti je to kad živiš u katoličkoj državi. Okreneš drugi obraz.

 

 

 

 

One Response »

  1. Zato barometar korupcije Transparency International-a za 2010/2011. godinu ocijenjuje pravosuđe najkorupiranijom institucijom u Hrvatskoj.
    A sto se tice ukazvianja radnika na nepravilnosti u poslovanju…bivsi premjer je lijepo izrecitirao narodnu poslovicu koja opisuje cjelokupno stanje:”psi laju a karavane prolaze”

Leave a Reply