Roktajuća nacija na bonovima za hranu

Roktajuća nacija na bonovima za hranu

Hrvatski radnici su svinje*. Što se nas tiče bitno je da su nahranjeni. Svi znaju da se bez kisika i hrane ne može. To je znanstvena činjenica. Dragi Bog pobrinuo se da imaju dovoljno zraka, a mi da imaju dovoljno Todorićevih bonova za Konzum. Tako smo se, uz Božju pomoć, pobrinuli za njihova osnovna ljudska prava – mantra je to hrvatskih poduzetnika koji rad plaćaju u bonovima za hranu.

Iako je takva praksa nezakonita, svinje ipak nešto dobiju, poslodavci kompenziraju poslovne odnose, a trgovci se brže rješavaju svoje robe i još zarađuju na maržama. Tamo gdje je Svevišnji tamo nitko ne dira, a Svevišnji je uvijek s Todorićem.

O tome naravno godinama ništa ne znaju financijski policajci Ministarstva financija i inspekcije rada Državnog inspektorata.

uspavane-svinje

Bacanje hrane pred svinje (peter pearson/flickr)

Inspektori uopće ne reagiraju. Zapravo, kad bolje razmisliš, ne znaš ni tko su ti ljudi i čemu oni služe. Zato sam i posumnjala da je riječ o fikusima,  a kad si ukrasna biljka naravno da zazireš od radnika, jer su pretvoreni u svinje, i to još gladne svinje.

Vlade se smjenjuju, ali inspekcije ne diraju i ništa ih ne pitaju. Zašto i bi kad se i država služi sličnim metodama. Lani je radnicima “Dalmacijavina” deset posto plaće za srpanj isplaćeno u bonovima za “Kerum”. Ista ta država s HDZ-om na čelu je rekla da ćemo mi građani tvrtkama unutar Agrokora lijepo otplatiti 400 milijuna kuna duga i sad očekujemo da će se državne inspekcije uopće usuditi pitati Ivicu Todorića o Konzumovim bonovima kojima prebija poslovne dugove, a kamo li ga još i kazniti.

Plaća u pokvarenim paštetama

Radnici Diokija, koji su umjesto plaća za šest mjeseci dobili bonove, još su dobro i prošli. Čudi me da i Ježiću nije palo na pamet radnike isplatiti u plastičnim vrećicama, kao što je prije godinu i pol dana direktor zagrebačkog Gramata Josip Golubar dio plaće radnicima isplatio u paštetama! Još im je uvalio mesne namaze kojima je već istekao rok trajanja i tako spojio ugodno s korisnim. Do tada im je dio plaće godinama davao u bonovima koje su mogli potrošiti samo u tom trgovačkom centru.

U to vrijeme su se i radnici osječke Opeke bili požalili što već godinu dana trećinu plaće dobivaju u Konzumovim bonovima i to što im je zadnjih nekoliko mjeseci direktor Josip Šimić nudio izbor hoće li da im se cijela ili pola plaće, koja mjesecima kasni, isplati u bonovima.

Halo inspekcija, halo otkaz

No, nisu to neka prošla, mračna vremena. Radnici tvornice papira PAN u Donjim Andrijevcima prije dva mjeseca su javno prozvali  državu što dopušta da im se plaće mjesecima nekažnjeno isplaćuju na karticama koje mogu koristiti samo za prehrambene proizvode u prodavaonicama tvrtke u kojoj rade.

Pričali su svi ti radnici i o kreditima, režijama, djeci, školovanju… no uzalud, država je čula samo roktanje jer je radnike odavno napustila da se valjaju u blatu.

Mi radnici, još jedini koji na ovom svijetu nismo skužili da smo pretvoreni u svinje, pristajemo na sve zbog prijetnji otkazima, ali i gašenjem već šepajućeg poslovanja ukoliko pozovemo inspekciju. Ionako glas o dolasku inspekcije nekim čudom uvijek na vrijeme stigne do poslodavaca koji nakon toga prilagode papire i prisile dovoljan broj radnika da lažu kako plaću primaju u cijelosti.

Rekreativni centar za kriminalce

Plaćanjem u bonovima radnicima se umanjuju mirovine i smanjuju šanse na sudu odluče li tužiti gazde zbog neisplate plaća. Poslodavcima je opet dobro jer održavaju kakav-takav socijalni mir i dobivaju još jednu mogućnost izbjegavanja plaćanja poreza. To je začarani krug užasa koji državu vodi u inflaciju, a radnike na onkologiju i psihijatriju.

Ipak, sav taj kriminal ne bi bio moguć bez dugogodišnje revnosti Ministarstva financija i Državnog inspektorata, gluhih i slijepih institucija koje su nesankcioniranjem takvog poslovanja cijelu našu državu pretvorile u rekreativni centar za kriminalce koji jedan od drugog prepisuju kako prevariti državu, radnike i jedni druge.

No, nisu radnička prava jedino što su naši inspektori i poreznici previdjeli. Nekako im je uspio promaći i dug prema državi od 7 milijarda kuna PDV-a i neplaćenih 11,5 milijarda kuna mirovinskih i zdravstvenih doprinosa. Taj sumrak nije nastao preko noći, za razliku od roktajuće nacije.

*da ne bi bilo zabune, nemam ništa protiv svinja, dapače obožavam ta blaga i pametna stvorenja

Leave a Reply