Na nekom lovačkom portalu nabasala sam na tekst jednog lovca koji se požalio na opasno širenje populacije kuna. Nije toliko problem u kunama, koliko u našim sve praznijim lovištima u kojima kuna predstavlja opasnu konkurenciju. Nesretni lovac se boji da neće imati u što pucati, jer im ovaj mali mesožder jede lovinu. Da nije njega i dalje bih živjela u uvjerenju da je najnormalnija stvar da kuna jede zečeve i fazane, kao i da vuk koji tamani srne i jelene na to ima svako životinjsko i prirodno pravo. Istina je, po učenju našeg lovca, da su ljudi ti koji imaju pravo na divljač, ali ne i kuna. Valjda da pretili zapadni čovjek ne bi umro od gladi.
Zvijeri gladne, divljač u restoranima >>