Žene koje otrov prodaju kao lijek

Žene koje otrov prodaju kao lijek

Kada muškarci žene krste epitetima da su grintave glupače, iskompleksirane kokoši, frustrirane babe i nedojebane kurve, tada znate da se Zemlja još uvijek okreće oko Sunca, ali kada to žene počnu raditi ženama, e onda se već treba zamisliti.

Možemo mi žene pričati o ravnopravnosti spolova koliko hoćemo, no tom se idealu, ako uopće, očito jako sporo primičemo sabotirajući se u vlastitim redovima. Žene, naime, mogu biti primitivni seksisti jednako kao i muškarci.

angry

Samo je jedna ejakulacija dijeli od životne radosti. (Torbein/flickr)

Takve žene nisu žrtve muških stereotipa, već ih upravo same generiraju, velikodušno prihvaćaju, koriste u borbi jedne protiv drugih i što je najgore – stereotipe prenose na svoje kćeri i sinove.

Ekstremna posljedica toga je da je ženu i dalje prihvatljivo “zašiti” zbog neposlušnosti i duge jezičine, što je nedavno potvrdilo i istraživanje među našim srednjoškolkama objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom “Normalno je da me dragi trisne”.

Žensko čašćenje edukativnim uvredama da vam je potrebno više seksa i jao ga se vašim muževima s vama takvima, može biti urnebesno smiješno kao što je meni bilo čitajući što su mi žene “savjetovale” nakon teksta o dočeku Nove godine u Fužinama, no riječ je o reliktima patrijarhalne retorike koja djeluje kao hladno oružje s dvostrukom oštricom.

Prva je ulizivanje muškarcima i potvrda da si dobra ženica.

Druga je oštrica puno kompleksnija. S jedne strane je također ulizivačka, ali prema drugim, sebi sličnim ženama, a s druge strane služi za vraćanje na svoje mjesto odmetnica koje odskaču od pravila “dobre ženice”. Poklapanjem drugih žena primitivnim seksističkim primjedbama zaustavljaju bilo kakvu društvenu promjenu istovremeno potvrđujući ispravnost vlastite odluke da žive život oku i uhu ugodne supruge.

Dok danas svijetom hodaju mladi muškarci oslobođeni primitivnih predrasuda, apsurdno je da uopće ima žena koje taj korak još uvijek nisu napravile. Prepoznat ćete ih kad vas krenu uvjeravati da su osjećaj nezadovoljstva, ostrašćena kritika ili obična ljutnja ništa drugo nego zabranjene i nepristojne nuspojave seksualnih problema, bolesti koje se liječe tvrdom kurčinom.

One svoje kćeri uče, a druge žene pokušavaju, da je uz to biti dobra supruga i majka glavno mjerilo njezine vrijednosti i vrhunski moralni cilj. Dovedemo li sve to do karikature, to znači učiniti svog muškarca sretnim, uvijek spremno širiti noge i kompulzivno rađati.

Ako takvu ženu zauzvrat ošinete istom tom seksističkom retorikom, ona će se nad vašim nepristojnim jezikom zgražati, pritom ne primjećujući da ste komunikaciju prilagodili njezinoj. Međutim, ta je retorika zapravo nevidljiva očeva ili suprugova paradigma, odnosno dobro usađeni repertoar muških stereotipa.

Naime, žene su, kao i muškarci, izložene ženomrzačkim porukama i seksizmu koji prožima kulture širom svijeta. One, kao i muškarci, objašnjava psihijatrica dr. Phyllis Chesler u knjizi “Woman’s Inhumanity to Woman”, nesvjesno prihvaćaju ovakve negativne slike koje mogu biti okidač za zlostavljanje i ponižavanje drugih žena. Ali kao i sve druge žrtve društva, mnoge od njih ne vide da stereotipi jednako štete viktimiziranim ženama, kao i ženama koje su izvan te grupe. Ne razumiju da njihovo ponašanje reflektira upravo predrasude društva.

Tužno je da su se nekad žene borile za poštovanje svojih kolega na radnom mjestu, da bi se sada borile za poštovanje vlastitog spola. Dok se prve bore znanjem, sposobnošću i marljivošću, druge se natječu u krotkosti, kastraciji svih nepoželjnih emocija i glancanju obiteljskog života.

Uz takvu ženu njezin će muškarac komforno živjeti u idiličnoj zemlji popuštanja, ljepote i bezbrižnosti u kojoj mudrosti iz kuhinje žilave Žuži Jelinek postaju živi primjeri ženske odličnosti, umjesto smiješnih produkata nekih prošlih vremena.

Za ostvarenje tajnog muškog sna da uza sebe imaju primjerak savršene stepfordske žene, više nije potreban robot jer su se žene od krvi i mesa same pobrinule prihvatiti takav softver.

Ironija je da je rat među spolovima, koliko god se činio završen, iznjedrio novu vrstu konflikta i predrasuda – rat među ženama*.

Stoga se uvrede na račun žena Oscara Wildea u drami “Vera, ili nihilisti” ipak ne čine tako dalekima od istine:

Bojim se da žene cijene okrutnost, otvorenu okrutnost, više od bilo čega drugog. One imaju divno primitivne nagone. Mi smo ih emancipirali, no one bez obzira na sve ostaju ropkinje u potrazi za gospodarom. Vole biti podčinjene.

. * parafraza dr. Phyllis Chesler

One Response »

Leave a Reply